Na srce si moje pala
Lejlo moja, noci tamna
Svjetlo noci zamijenilo
Za me bolnu pticu dana
Kako rekoh, noc je svjetlo
Dan je tama
Mene nesta, Medznun dodje
Ludost sama
Gledajuci plast na Cabi
Sto me na tvoj veo sjeti
Lica tvoga sjaj naslutih
I osjetih tren radosti
Ja zavapih Gospodaru
Obdari me s jos ludosti
Razbor bi me unistio
Jer ne mogu s Lejlom biti
Rekose mi dovu cini
Da te tvoja ludost mine
Sta s pameti moja Lejlo
Kada tebe sa mnom nije
I zlatovez s plasta njena
Jel se s Cabe preslikao
Il’ roj zvijezda s vedra neba
Po plastu joj popadao
Il’ zvijezdama, zlatovezu
Svem nur lica njenog dao
Gospodaru, obdari me
Ne bih li tek nju gledao
