hladan je zid
na koji sam se
umjesto tebe naslonio
hladan je grad
u koji me taj
vjetar sudbine donio
o, ti dušo prazna
da može smrt biti kazna
hladan je zrak
samo jedan mali dio
onoga što osjećam
da zaborav ništa drugo nije
do odgođeno sjećanje
što me podsjeća
ali ne znam zbog čega
ja nisam ljut na njega
ali ne znam zbog čega
ne i ne, ne mogu joj prići
za sreću su potrebni mišići
ne i ne, ne mogu joj prići
za sreću su potrebni mišići
previše tereta nosim
za čovjeka
do koljena u snijegu
previše tereta nosim
za osobu
koja je u bijegu
o, ti dušo prazna
samo da ona ne sazna
o, ti dušo prazna
ne i ne, ne mogu joj prići
za sreću su potrebni mišići
ne i ne, ne mogu joj prići
za sreću su potrebni mišići
