U planini mrkoj,
nek mi bude hum,
Nad njim urlik vuka, crnih grana sum
Ljeti vjecan vihor,
zimi visok snijeg,
muku moje rake
nedostupan bijeg.
Visoko nek stoji ko oblak i tron,
da ne dopre do njeg niskog tornja zvon,
da ne dopre do njeg pokajnicki glas,
strah obracenika, molitve za spas.
Neka sikne travom,
uz trnovit grm
Besput da je do njeg neprobojan, strm
Nitko da ne dodje, do prijatelj drag,
I kada se vrati, nek poravna trag.
Nitko da ne dodje, do prijatelj drag,
I kada se vrati, nek poravna trag.
Moj grob
