Idemo moj pas i ja
Ja brkat, on iz dalekih strana
I poneko kaze da smo neobicni
Hodamo oko pruga
Pa uza niti ulicica u izgradnji
Zacujemo podne, zacujemo vece
I ni u kom slucaju ne vodimo ucmao zivot
Necu ovdje govoriti o sebi
Ali on, taj moj pas
Njezna je ruza
Neke zore vjerna mojim grudima
Prolaznici se, naknadno mozda samo osmjehnu
Jer su uredni i sivi kao pijesak
Prociscen i spreman za neku
Banalni gradjevinu
Ja dotle lezim (u tisini)
Ko covjek od slame
A nisam covjek od slame
A moj se pas privija uza me
I hrabri me i ja se ne dam
