Moj prijatelj je umro
da, umro je moj brat
znam to je bilo davno
znam da je bio rat.
Ja ne znam gdje ni kada
no kad se vece sprema
znam da ga vise nema
znam da ga vise nema;
i ustima od mulja
od mraka i od sjene
u strahu sto se sulja
on spava mjesto mene.
Ja cujem gdje se budi
u noci njegov glas
a dani kao ludi
ruse se pored nas
Jos uvijek zemlja drhti
jos uvijek ko i prije
a blijedo lice smrti
i pored mene bdije
sad negdje mirno spava
od zemlje i od blata
mjesto zene trava
grli ga oko vrata.
Moj prijatelj je umro
da umro je moj brat,
znam to je bilo davno,
znam da je bio rat.
I ne znam zasto sada
dok liju davne kise
jos uvijek na me pada
to cega nema vise
to cega nema vise
iz tame ruke pruza i cujem
kako dise u vrtu neka ruza.
Moj prijatelj je umro
da, umro je moj brat
to nije bilo davno
jos uvijek traje rat…
Moj prijatelj je umro
