Moja otadžbina

Ne plačem samo s bolom svoga srca
rad zemlje ove uboge i gole;
Mene sve rane moga roda bole,
i moja duša s njim pati i grca.

Ovdje, u bolu srca istrzana,
ja nosim kletve svih patnji i muka,
i krv što kapa sa dušmanskih ruka
to je krv moja iz mojijeh rana.

U meni cvile duše miliona –
moj svaki uzdah, svaka suza bona,
njihovim bolom vapije i ište.

I svuda gdje je srpska duša koja,
tamo je meni otadžbina moja,
moj dom i moje rođeno ognjište.