daleko je moja kuca
bijela kafa i pogaca vruca
na ormaru dunja zuta
koliko je mirisala puta
na ormaru dunja zuta
koliko je mirisala puta
daleko je moj mali zamak
u avliji jos mirise zambak
ali nema nikog da ga bere
nema nikog da mu sofru stere
ali nema nikog da ga bere
nema nikog da mu sofru stere
i nocas sama mati stara
s cet’ri zida razgovara
sklapa ruke, sklapa oci
i umire u samoci
imala je jednog sina
njemu draza bi tudjina
njemu tudje bijese sladje
i sto trazito i nadje
njemu tudje bijese sladje
i sto trazito i nadje
imala je jednu zelju
da ga vidi dok je ziva
da ga ranom zorom budi
tesko njemu od boga i ljudi
da ga ranom zorom budi
tesko njemu od boga i ljudi
i nocas sama mati stara
s cet’ri zida razgovara
sklapa ruke, sklapa oci
i umire u samoci
