Moja žena pije i puši, a ja se pravim budala,
Jer kad bi ipak drugčije bilo ona mi nebi dala.
Moja žena pije i puši, i cijeli svijet mi se smije,
Moja žena pije i puši, al’ mi ne ni loše nije.
Ipak nije, nije, nije ona kriva,
Mnogo, mnogo, mnogo je živa,
Za nju već je ljubav najslijepa,
Jer mnogo je mnogo lijepa.
Moja žena svakoga dana, udara šminku novu.
Al’ ja u društvo konjak i gemišt, ne milice trošit mogu.
Moja žena svakoga dana, haljine nove sprema,
Pa ipak kada pozove mene, meni se uvijek drijema.
