Oca nema kod kuće, to znam. A djed
Nakon ručka spava. Moja baka sad pere suđe,
I mene jako voli. Ona mi neće ništa
Ako otiđem pod kolnicu i skinem lanac
S ornica. I lagano ih izvučem na dvorište.
Najprije ću se malo u dvorištu igrati;
I ako se djed ne bi probudio, a ja ću
Otići onda pred kuću, na put.
Kad budu i druga djeca htjela
Malo da se vozaju, odmah ću im dati,
Ali ne za dugo. Kad ornice stanu, kazat ću im:
“Bolje bi bilo da idemo svirale pravit.
Kraj našega potoka ima puno vrba,
A baka će nam dati novu crvenu škljocu.”
Ostavit ćemo ornice… Idući
K potoku, ispod prozora, vikat ćemo u glas:
Kreni koru, pušći vodu –
Tele sisa mliko –
Po dolini, po gorini –
Po sljepačkoj torbetini!
Vikat ćemo, kažem, kao da će svaki, uskoro,
Oguliti koru sa šibe vrbove. Probudimo li djeda,
On će se protegnuti
I sigurno nam opsovati sveca.
