Kao sunce što zalazi
kada traži svoj mir
tako u njenim očima
ja vidim čežnju ljubavi.
U duši tragovi prošlosti
poneko sjećanje
dok moje sudbine koraci
sad me vode do nje.
I sreća ne bi tu prestala
da nema stvarnosti
koja traži odricanja
u ime ljubavi.
Ja mislim na tebe
na tvoje uzdahe
a od ljubavi strahujem
da li to naslućuješ?
I molim za tebe
za tvoje osmijehe
dok čeznem i strepim
ja stalno mislim samo na tebe
i pitam se često,
dal’ pomisliš nekad na mene….
Na dlanu putevi sudbine,
ne znaš im niti broj
tek suza sa lica nestane
kad smješak poklanjaš njoj.
I sreća tu ne bi prestala
da nema stvarnosti
koja traži odricanja
u ime ljubavi.
Ja molim za tebe,
za tvoje osmijehe,
dok čeznem i strepim
ja stalno mislim samo na tebe
i pitam se često
dal pomisliš nekad na mene
dok ja mislim na tebe…
Molim za tebe
