Dušanu N. Babiću
Al’ smo sretni! Našeg žića dane
Samo radost i veselje prati;
Ali i to, i to treba znati:
Da sve mine, sve prođe, propane.
I tako će skoro dan da svane,
Rastanka nam zakucaće sati, –
Između nas nijemo će stati
Gore, brda i ravne poljane.
Ali srca rastat’ nam se neć’e,
Toplim će se žarom zagrljati; –
Kao majsko mirisavo cv’jeće.
Neprekidna ljubav će im cvati; –
Pa i raka, kad nas skrije veće,
Ljubavi nam mirisaće cv’jeće.
