Tri sata popodne pokazuje moj Rolex
Na semaforu stojim, pored mene bus
Kao u zooloskom vrtu gledam izumiruću vrstu
Izguzvana lica zure mi u bemburu
Sa Ray-Banom na nosu zalim frustriranu masu
Njihov me pogled baca u bad
Zato okrećem glavu na drugu, ljepsu stranu
Jer dusa mi ne podnosi tuzne prizore
Sutra sam već u crkvi na malom pranju savjesti
Jer moje veze sezu ravno do neba
U navali humanosti pomolit ću se za sve njih
A nakon toga slijedi tečaj tenisa
Ne mogu ih gleadati vise uključujem air-condition
Polako da me vide pice iz busa
Konačno spas, zeleno je dodajem gas i nestajem
A gomila me gleda kao zločinca
Penzići novi i penzići polovni
Dozivotne zrtve javnog prijevoza
Blesave od znojenja u kutiji
Jos samo dva radna vijeka do fićeka
Gomila plazi po bljuzgavoj stazi
I s gađenjem gleda metak sto prolazi
