Mrtvac

Crnom zemljom preoranom
Razlile se vode sjajne,
A oblaci nebom plove
U tišine veličajne.

Mirno lebde, tiho plove
K svijetloj pruzi nebosklona.
Tako lebde ponad zemlje
Od početka, do iskona.

S kamena po crnoj zemlji
Val se dima povijava.
Ukraj žrtve utrnute
Oboreni starac spava.

Ubila ga ruka silna,
Vječno jaka, vječno živa,
Što živote rasipava
I živote utrnjava.

Uvila ga, i sad leži,
U nebo mu gleda glava —
Mirno trune, a nad njim se
Dim na zemlju povijava.