Od loših vesti i reklama prognan, utekoh na treći program
Gde je, nekim čudom, tekla poznata burleska
Svi oni gegovi i lica ista, slikovnica što se lista
Setno, ko na dnu škrinje nađena sveska
Osmeh se zaledi na čas Gde su sad Laurel i Hardi
I ovaj ljuti zrika i njegov beli psić?
O, svi su mrtvi… Odneseni…
Bršljan je davno prekrio stih…
Od zla i briga su rešeni…
Al divna ludost ko oreol još rominja oko njih…
Bila je berba… Osta fotka od nje… Leto neznano gospodnje…
No, uglavnom, ta su burad otkad popijena…
Ćale s kačketom, čuvenim, od tvida, putunju sa leđa skida…
Deda pred vranca spušta otkose sena…
U smeđoj senci bresaka samo po bluzi poznam majku…
I ko da čujem mobu… I kikote niz drum…
Al svi su mrtvi… I blaženi…
Bršljan je davno prekrio stih…
Od zlih vremena su spašeni…
A trag poštenja i dobrote ko oreol još rominja oko njih…
U godišnjaku škole važna lica šmekera i bubalica…
Ali samo jedan moto: Drži se, Planeto…
Sanjari… Genijalci…Šampioni… Žrtvovani ko pioni…
Pale su zastave u četrdes’ petoj…
Kadgod ih sretnem, žale se… Sapuću ko zaverenici…
Al pijan dah je vetar što zmaja ne diže…
Ma, već su mrtvi… A hodaju…
Ja nisam rođen da čekam smak… Moj život nije na prodaju…
A kad pleteš svoj oreol za to i nema mesta boljeg nego mrak…
