Ti si izašao van
Dotjeran i ispeglan
Sve si mlađi zgodniji, svaki dan
Je l’ prokletstvo, pitam se
Što te imam kraj sebe
Ti si dar u celofanu pakiran
Umjesto da vrisnem lažove jedan
Ja te raširenih ruku dočekam
Opet se grizem, po rubu kližem
Hladim obloge jer znam da čeka me
Još jedna noć bez mira
Crvene oči, fibra
Samu sebe tješim da je to alergija
Još jedna noć bez cilja
Ja pojest ću se živa
Dok ne dođeš na vrata neuredan, raskopčan
Evo čovjek nevjera
Muško bez karaktera
Takav meni i treba
Da mu uvijek opraštam
Muško bez karaktera
