Na bojištu krvnu grakće gavran crni,
Pod njim junak leži na zgaženoj strni.
Kako mrtvo pade, hladni prsti sivi
Jošte stijeg drže, kao da su živi.
Vrh barjaka gore sit se gavran dere;
Crnu vabi ljubu, da se tamo vjere.
U lovornu vijencu da gnijezdo grade
Za lijepi porod – za gavrane mlade!
A da shvatiš pjesmu, što ovako ječi,
Daj zatvori oči, da iščeznu riječi!
I čuti ćeš, kako vijek od pametara
Gavranovi kradu hostije s oltara!
Pregled privatnosti
Ova web stranica koristi kolačiće kako bismo vam mogli pružiti najbolje moguće korisničko iskustvo. Informacije o kolačićima pohranjuju se u vašem pregledniku i obavljaju funkcije kao što su prepoznavanje vas kada se vratite na našu web stranicu i pomoć našem timu da shvati koji su vam dijelovi web stranice najzanimljiviji i najkorisniji.
