Na visu br’jega stojim i gledam u daljne strane;
Plavo se nebo krije pod tavnim oblaka velom,
Ne može sunce sveto da prodre i da nam grane
I zrakom obasja vrelom…
Pomamni vjetar šiba, paklenom žudnjom kletom
Povija c’jelu goru i strepi grana svaka…
I soko ne može sivi da s’ vine gori vrletom –
Brani mu bura jaka…
Al’ gle, šta se to tamo kroz oblak tavni sija?!
Gle svjetlosti mila, divna, sv’jetli nam šalje zrak!
U njoj se sivi soko počeo da lagano vija,
Da goni sa nje mrak!
Oj, dođi!… dođi… Zablistaj i nama, svjetlosti mila!
Kroz tavni oblaka veo prožiži moćni sjaj…
Željni smo tebe… željni… Oj širi sveta krila
I sleti u naš kraj…
