Na kraju grada u tišini
Šetamo ispod starih lipa
Tiho je tiho
Da l’ mi se čini
Mjesec srebrnu muziku sipa
Na kraju grada miriše juli
I noćno nebo zlato toči
Mene tvoj topli dodir zbuni
Sretan se utapam u tvoje oči
Rekla si ljubav
I sve je stalo
Za sreću treba, znaj, tako malo
Za sreću treba tren u trenu
Žena čovjeka i čovjek ženu
Za sreću treba kao i tada
Lipe i juli na kraju grada
Mjesec što sipa zlatne boje
Za sreću uvijek treba dvoje
Sad opet šetam ispod lipa
I tražim juli na kraju grada
Nema te nema, a snijeg sipa
I nešto u meni
Pada li pada
