Naperena jedra b’jela
Kao lake tice let,
Plovi šajka kao str’jela,
Upravila čili kret.
Blagi žubor razvio se,
Vali slave sunčev sjaj,
A tu slavu vjetri nose
U daleki neba kraj.
Više mene u visini
Uznio se ždrala roj,
Lete kraju u daljini,
Punoj cv’jeća zemlji toj.
Plovi, šajko, ne prestani –
Nek’ te vjetra nosi moć,
Mirisavoj, cvjetnoj strani
Moje srce želi doć’.
Tamo, tamo, kuda ždrali
Upravljaju laki let,
Tamo gdje se vječno hvali
Miomirom svježi cv’jet.
Tamo, gdje se bez prestanka,
K’o u raju nebesnom –
Čuje pjesma svakog danka
U odjeku veselom.
Tamo, gdje ‘no ne prestaje
Osvićati zlatni maj,
Tamo gdje se zora sjaje.
K’o rubina dragi sjaj.
Plovi, šajko, a s visine
Štitiće te blagi Bog!
Plovi, šajko, u daljine
Do zlatnoga cilja svog!
