1
Nebo se plavi
U tihoj noći,
Val se razlijeva
I pjenu sipa.
Nijemo se koče
S obale Nila
Dvije goleme glave,
Dva crna kipa.
Zlatna se šajka
Ljulja na valu
Posuta cvijećem,
Prekrita svilom.
Fenjeri plamte,
Udaraju vesla,
Zlatna se šajka
Zavezla Nilom.
U zlatnoj šajci
Bugari harfa.
Nojca je tiha,
Bajna i mila.
U zlatnoj šajci
Prosniva sanak
Na grudih roba
Kraljica Nila.
“Od ljubavi mrijem,
Nebogi robe,
I kako zvijezda
Plave visine
Nemirna dršće,
Samotna gasne,
Za tobom tako
Kraljica gine.”
Bugari harfa,
Krše se vali,
Udaraju vesla,
Izmiče doba.
U tihoj noći
Pod zvjezdanim nebom
Kraljica Nefris
Miluje roba.
2
Dva kamen-kipa
Pjevaju zoru.
Rujna se para
Biba nad Nilom;
Plameno sve je
Pokrito nebo
Žeženim zlatom,
Krvavom svilom.
Do bijelih stuba
Ljulja se šajka.
Rosna ju trska
Napolak skrila.
Uz bijele stube
Ulazi tiho
S vijencem o čelu
Kraljica Nila.
Na dnu od šajke
Rob sanak sniva.
Krasna mu glava
Na grudi pala.
Tiho se budi,
Doziva tiho
Crnog brodara
S kamena žala.
“Odriješi šajku,
Dobri brodaru.
Nek ju ponesu
Valovi silni,
Pusti da divni
Sanak dosnivam
Kraljici pozdrav
Reci umilni.”
Dva kamen-kipa
Pjevaju zoru,
Zlatna se šajka
Zavezla Nilom;
Plameno sve je
Pokrito nebo
Žeženim zlatom
Krvavom svilom.
