Zarobljen u seni tuznih uspomena,
Vremenu ne dam secanja da brise,
Jos mi je na srcu rana otvorena,
Nicemu se ja ne nadam vise.
Na njenu ce dusu sve,
Moje patnje, nevolje,
More vina ispijeno,
Oko stola razbijeno.
Sto kafana mi je kuca,
Sto ostajem do svanuca,
Samo senka od coveka,
A sutra me isto ceka.
Ko lisce me vetar tamo nosi,
Pod njen prozor u svitanje rano,
Iako je ljubav pogazila,
Ja jos ceznem da je vidim samo.
Galerija muzičkih tekstova i izbor zanimljivih vijesti s balkanske scene.
© Tekstovi pjesama 2016 - 2026
Ova web stranica koristi kolačiće kako bismo vam mogli pružiti najbolje moguće korisničko iskustvo. Informacije o kolačićima pohranjuju se u vašem pregledniku i obavljaju funkcije kao što su prepoznavanje vas kada se vratite na našu web stranicu i pomoć našem timu da shvati koji su vam dijelovi web stranice najzanimljiviji i najkorisniji.
Strogo nužni kolačić trebao bi biti omogućen u svakom trenutku kako bismo mogli spremiti vaše postavke za postavke kolačića.
Ako onemogućite ovaj kolačić, nećemo moći spremiti vaše postavke. To znači da svaki put kada posjetite ovu web stranicu morat ćete ponovno omogućiti ili onemogućiti kolačiće.
