Kožu ti miluje vjetar, njegov je dodir blag
šulja se okolo sreća, a ti joj pratiš trag
gledaš u nečije oči i tražiš odgovor
previše čekanja koči i čovjek postane spor
Ljubav je nešto što se dogodi
samo je pusti da te pogodi
na tren i zauvijek
ljubav je lijek
Sunce ti dodirne lice i kad je najveći hlad
ne, nisu važne sitnice, živi, jer život je sad
poljupci plešu u noći i nećeš ostati sam
pravi se daju na kilo, a lažni samo na gram
U mirisu lišća i prezrelom voću
nek’ jesenje kiše speru samoću
još ovaj put
