Nada

Pred nama put
i iza nas,
kao stari drug,
kao pas,
kao sto oblak jos prati sjena,
kao lovac, ko´vjerna zena.
Kad odu svi,
u kasni sat
s nama samo jos vinski brat,
prodje ponoc i kisa pada
ona kuca na vrata grada.

Nada,
kad je kasni film pri kraju,
nada,
kad se gosti oprastaju,
nada,
ulice kad utonu u san.
Sve gasne,
samo gori nada.

Pred nama put,
oko nas mrak
kao putokaz, kao znak
malo svjetlo,
dom u planini,
glas iz tame, grom u daljini.

Nada…

Nada,
zadnja slika zadnji prizor
nada,
kad se gasi televizor
nada,
s mukom kada docekamo dan,
svi kasne, ali nikad nada.
Ali nikad nada.