Razvedrilo nebo mrko lice,
Jugovinom kopni snijeg gorice,
Ispod njegva skuta proniknula
Vesne prva kita – ljubičice.
Otkovani potok u dol skače,
Ko nestašne vičuć djevojčice.
U dubravi pjeva žutovoljka,
Po livadah rane pastjerice.
Razbludno i meni igra srce,
Udaraju suze na zjenice,
Mislima si gradim zlatne kule,
U koje nada meće dvije dušice.
Stanko, Stanko! Kad će jednom tebi
Nestat nade, vječne varalice?
Pregled privatnosti
Ova web stranica koristi kolačiće kako bismo vam mogli pružiti najbolje moguće korisničko iskustvo. Informacije o kolačićima pohranjuju se u vašem pregledniku i obavljaju funkcije kao što su prepoznavanje vas kada se vratite na našu web stranicu i pomoć našem timu da shvati koji su vam dijelovi web stranice najzanimljiviji i najkorisniji.
