Naivan i mlad

Ima dana koji su mi teški kao danas,
Kad’ se pitam gdje su svi, što da radim sam,
Kad’ telefon ne zvoni ni za živu silu
Kad’ televizor pruža samo lažnu idilu.

Na radiju se čuju samo pjesme stare,
Poneka reklama što prodaje laži prave,
A kroz prozor grad me gleda, zove na svoje pute,
Samo nijemi prolaznici, ulice što šute.

I možda sam mlad, možda naivan,
Jer još vjerujem da ljudi uvijek žive s istim bojama
I kada misliš da naučio si sve,
Shvatiš kako malo treba da te pobijede.