Isao sam njenom ulicom
mjesecarskim korakom
k’o da htjedoh stope
srece da brojim
Misao mi je prijala
kako je uzivala
draga moja zadnje
noci samnom
Gledao sam oluke
pune kise jesenje
sve je vlazno
a u dusi gori
Kol’ko srece nebeske
u grudi moje balkanske
poceh svoje srece
da se bojim
Daj, daj, mi svoje usne da ih ljubim
naj, naj, svako jutro zlato moje
raj, raj, u tvome svijetu dok te volim
znaj, znaj, da mi godi bezmjerno
daj, daj, mi svoja krila da poletim
naj, naj, svake noci zlato moje
raj, raj, u tvome oku zvijezde brojim
kraj, kraj, nece doci nikada
Stajao sam ispred kapije
da svoje srce napijem
gledam je i
opet se bojim
Po tijelu se slivala
svilena tkanina
da li zna ona
koliko je volim
Rijeci su suvisne
pored njene postelje
sklopim oci i
sanjam u boji
I kad je dotaknem
i njen uzdah otme se
ceo svjet zastane
Nikada
