Posvadiše se pas i mačka hvaleći dobrotu svojih gospodara.
– Moj je gospodar dobar! – reče pas. – Ja živim u njegovoj blizini: napravio
mi je kućicu nalik svojoj. Vodi me sa sobom u lov. Povjerava mi čitavu
svoju imovinu. Vjeruje mi i cijeni me: zapravo smo prijatelji! Takva
gospodara ne bih dao ni za što na svijetu!
– Moj gospodar je bolji od tvojega! – reče mačka.
– Ja živim u njegovoj kući, jedem pod njegovim
stolom, spavam na njegovom najdražem stolcu,
igram se s njegovom djecom. On me voli! Takav
gospodar vrijedi više no stotinu tvojih i ja ga ne
bih dala ni za što na svijetu!
Čuo za njihovu svađu slavuj u krletki pa im reče:
– Dobri su vaši gospodari ako su takvi kao što pričate.
Ipak, moj je gospodar najbolji! Pronašao me ranjena
u gaju; izliječio mi slomljeno krilo. Njemu dugujem
život! U svome domu napravio je za mene ovaj raj da
ga ispunim pjesmom. Više se ne plašim gladi ni zime. Živim bezbrižno!
– Sretan si! Tvoj je gospodar zaista najbolji! – složno će pas i mačka.
– Ipak, dao bih ga za samo još jednu jedinu noć u gaju obasjanom mjesečinom – uzdahne tužno slavuj.
Najbolji gospodar
