Sjedimo u mraku
gluho doba noći
osjećam da plačeš
al ne vidim ti oči
govorim ti opet
smireno polako
da život ide dalje
al znam da nije tako
najviše boli
to što te volim
al kazaljka se pomakla
još jedan dodir
tek dvije tri riječi
priča se završava
prilaziš mi onda
ljubimo se dugo
tužniji no ikad
jedno i drugo
zastaješ na pragu
ne puštaš me lako
nikada se nismo
poljubili tako
najviše boli
to što te volim
al nema nas u zvijezdama
tuga do krova
ljubavi moja
priča se
i priča se
priča se završava
