Naš stari dome, kako si oronô!
Kapije tvoje niko ne otvara,
po njima mirno crv dube i šara –
grize, kô čežnja jedno srce bono.
Evo mi sobe! O duvaru jošte
ikona visi, prašljiva i sama,
i u me gleda i šapće iz rama
o dobu sreće, djetinjstva, milošte.
Ovdje sam prve stihove napisô,
ovdje je s dušom poletila misô
visoko, tamo gdje se istok žari.
Ovdje mi negda bješe raj… A sada?
Na moje srce grobna zemlja pada,
i ja se rušim kô ti, dome stari…
Galerija muzičkih tekstova i izbor zanimljivih vijesti s balkanske scene.
© Tekstovi pjesama 2016 - 2026
Ova web stranica koristi kolačiće kako bismo vam mogli pružiti najbolje moguće korisničko iskustvo. Informacije o kolačićima pohranjuju se u vašem pregledniku i obavljaju funkcije kao što su prepoznavanje vas kada se vratite na našu web stranicu i pomoć našem timu da shvati koji su vam dijelovi web stranice najzanimljiviji i najkorisniji.
Strogo nužni kolačić trebao bi biti omogućen u svakom trenutku kako bismo mogli spremiti vaše postavke za postavke kolačića.
Ako onemogućite ovaj kolačić, nećemo moći spremiti vaše postavke. To znači da svaki put kada posjetite ovu web stranicu morat ćete ponovno omogućiti ili onemogućiti kolačiće.
