Nemoj slučajno da me krivo shvatiš
Ni u snu to ne bih želio
Ali probaj samo malo da se vratiš
Samo s’ tobom bih sve podijelio
Pa i ono čega vise nema
Uvijek subotom ujutro su prozori
Širom otvoreni za mirise
Lijena pita puna cimeta me probudi
Sve se zna i sve vidi se
To je ono čega vise nema
Sviraju čaše, kašike, tanjuri
Dobar ručak može sredit’ sve
K’o kiša niz oluk vrijeme curi
Kao šećer dani se istope
Bit će bolje i nema problema
Naše ulice su sretne
Tu naš smijeh odjekuje
Tu me sreća uvijek sretne
Da mi ruke ugrije
Nemoj slučajno da me krivo shvatiš
Ni u snu to ne bih želio
Hajde sa mnom samo malo
Da se vratiš
To bih vrijeme s tobom podijelio
I te dane kojih više nema
Na ogledalu razglednice s mora
Kao utjeha za zimske dane
Utakmice s tranzistora
Cijeli život u fiću stane
Cijeli život kojeg više nema
