Tiho otputujem i ne mislim na svijet oko nas
U priču utonem dok sunce ne utiša svoj sjaj i poljubi mrak
Zavolim zvukove u sutone, u smiraj vjetar tiše utihne
Zaustim, ne kažem, ne smijem, ne želim da te probude
Jer dan je bio olujan, kišom okupan
Pomalo umoran zaboravim što znači kasni sat
Disanje umirim, zatomim, da postoji i najmanji razlog za strah
Put bijelih oblaka, rijekama Tibeta doplovim u raj
Anđele probudim što snivali su tisućljetni san
Zamolim bujice da presuše, jer nije doba godine za rušiti mostove
Opijem brodove da zamjene sve putnike za otoke
I više plove ne plove samo ovaj dan
Zavolim zvukove u sutone, u smiraj vjetar tiše utihne
Zaustim, ne kažem, ne smijem, ne želim da te probude
Jer dan je bio olujan, kišom okupan
Tiho otputujem i ne mislim na svijet oko nas
