Vjerujem da postoji sudbina
Otkud ti pred mojim vratima
Zanijemise usne kao onaj dan
Tiho slagah izvini ja ne zivim sam
Cekao je cijeli zivot, a sad kad je tu
Ne mogu da oprostim a zivim sa nju
Godinama trnje gazim zbog nje radim svasta
Ona me naucila da ne oprastam
Htjede nesto reci al’ ne izusti
Muski inat progovori sto si dosla ti
Okrenu se, ode tiho zaboli me dusa
Tako rekoh nadah se da ne poslusa
Trag od njene patnje nove rane ostavi
Pozeljeh tad gdje smo stali samo nastavim
Ne dade mi proslost da oprostim joj
Kome li je ovo kazna meni ili njoj
