prolaze dani
prazninom ispunjeni
vraćaju se boje
polako u misli moje
nemoj biti više
zabrinuta za mene
iz srca mi dolaze
mračne i sumorne sjene
ne budi luda
ne pomišljaj na kraj
samo ti možeš
očima mojim vratiti sjaj
sjećaš se, kako si se nekad
osjećala ti
kako si govorila
sva tuga će nestati
kako si me dizala
kada sam padao
kako si me tješila
kada bih se bojao
ne budi luda
ne pomišljaj na kraj
samo ti možeš
očima mojim vratiti sjaj
tjeskoba i depresija
sestre dvije
iza njih tuga
tuga što se krije
a kada oprostiš
one odlaze dalje
tamo gdje se ljubav
dovoljno ne daje
ne budi luda
ne pomišljaj na kraj
samo ti možeš
očima mojim
vratiti sjaj
