[Jadranka Stojaković]
Ko zna reći dal me voliš?
[Zondo]
dal to ikad pomisliš, jer ja to mislim često
zapravo, otkad sam otišo, od tada nisam presto
možda se zbilo u krivo vrijeme na krivome mjestu
i možda nisam dovoljno poštivo našu vezu
skrivo sam svoje osjećaje dok sam tvoje ogolio
ne mogu prestat voljet djevojke koje sam volio
pa se pitam nekad, ša bi da se sretnemo opet?
bi li me dočeko smješak ili preziran pogled?
bi li mi prišla ili bez riječi otišla?
bi li se desila opet ista iskra ili ništa?
previše razmišljam, al to je uvijek bio problem
al bar sam bio ondje, bar sam htio voljet
sad žene zuje oko mene dok pričam u kutu sobe
da imam tvrdu kožu, al me svaki put ubode
one neće bit sretne dok mi ne polome nadu
možda za mene nema ljubavi u ovome gradu
[Jadranka Stojaković]
Ko zna reći dal me voliš?
[Zondo]
uvijek sam mislio da nisi kao druge
ti si mi držala pišu, ja sam tebi prao zube
i sjećam se, zadnjeg dana kad si bila uplakana
nisam mislio da ću za par dana biti na štakama
nego, tamo dolje mi može bit samo bolje
i lako ću nać nekoga ko će me tako voljet
ak sam mogao imati ovdje ženu poput tebe
zamisli samo tamo, jedva čekam da to pojebem
jer veza na daljinu nejde, tako je suđeno
tako bi sam čekali da polako istrunemo
mjesto toga, slomljena noga, ne mogu nikud
5 mjeseci sam ležo prikovan za tvoju sliku
noćni pozivi i sex a zatim noćni pozivi
da su te u teatru neki momci oraspoložili
kažem ti nađi nekog… kreni dalje, idi
a mislim, ak se dogodi, ne želim da je vidim
[Jadranka Stojaković]
Ko zna reći dal me voliš?
[Zondo]
žao mi je za ono u liftu, nisam te htio ozlijedit
ni tretirat ko kurvu, to nije bilo posrijedi
i nije mi bilo lako ne odgovarat na poruke
al nekad moraš osjećaje pretvarat u odluke
a osjećam da te ne želim čut dok te ne sretnem
makar za desetljeće, makar već bio razveden
ako su emocije vječne, nemamo se što bojat
znamo da dobar sretan kraj ne može postojat
i dalje to osjetim kad te vidim
