Ti meni nisi obecana,
a ja tvrdoglav o tebi pricam
k’o da si moja.
Nikad me nisi pogledala,
kako treba, a ja budala o tebi sve znam.
Ne siri ruke
mog’o bi ja u tvoj zagrljaj da krenem,
sakri usne zbog njih me zelja vec odavno
tebi vuce,
ne siri ruke.
Ti mene nikad nisi zvala,
ni pokusala,
a ja tvrdoglav pratim te u korak,
nikad me nisi pogledala,
uvijek hladna, a ja budala
jos uvijek se nadam.
Ne stignem ni da se umijem,
a ti si vec na usnama,
rukama prozor obrisem
opet me isti ceka dan
