Kao stjena što se neda
Žegama, divljim olujama
I ja nikad nedam se
Kroz stvarnost lutam
Život moj je poput hladne rijeke
Beskrajan i vijuga se
Iz nekog razloga neznana
Negdje ipak prestaje
Nisam sudac a ni mudrac
Teško nosim to kamenje
To breme sjećanja
Na svojim leđima
Gdje god dođem, kud god prođem
Već je netko odlućio
U ime onoga što nas je stvorio
A nije se borio
Neću izdat ja, Boga nikada
Neću gasit sunce, koje s neba sja
Neću zbog tebe, rukom na sebe
Jer ti me voliš i ti se moliš za mene
