Neki dan u pasažu, na popodnevnoj kavi
Naletjeh na Nedu, ljubav školskih dana
Žarila i palila on je tada
Dosta se promijenila nakon tolikih godina
Priča mi da rinta u nekoj lijevoj firmi
Da pomalo posustaje, nasmrt se dosađuje
I da je još uvijek sama, i ako nemam ništa protiv
Da svratimo na piće do njenog stana
Neda, nije više tako ohola
Neda, mnogo lakše sada kaže da
Gledam je dok se svlači, kako to sada stručno radi
I pitam je da l’ se sjeća onih dana
Kako nas je redom odbijala tada
One se smije i kaže: ma hajde mali pusti, bila sam mlada.
