‘Ko zna koji put mi smo se izgubili
Kao da smo stranci, kao da smo tudji
‘Ko zna koji put dolazi i razbija
Kao plima mjeseca lako sve nas potapa
Kroz prste nam prolazi
Na lice nam se osloni
A kada je pozelimo
Samo nekima od nas se nasmijesi
O, ona je kao boginja
O, ona je divna, tako njezna
Nedodirljiva
I poslije tol’ko vremena cesto o njoj pricamo
Mnoge su nas imale, al’ nje se rado sjecamo
Kroz misli jos nam prolazi
E kad bi mogla da se pojavi
Da jos jednom prodje kraj nas
Samo nek’ se pojavi i nasmijesi
