ne postoji ništa ljepše
od jutrom te vidjeti
uz sebe
sklupčanu šaku dječjih šminki
golih nogu
utrnutih odavno
zajedno ćemo otjerati mrave
mirisom tk opranih zubi
tko me ljubi usnama što budi
prve slike što me pamte
dobro ti jutro negledljiva ljepoto
u piđami naših koža
trudimo se uvijek
nešto više nego što bi
drugi mogli smjeti
jer činit mi se zna
da te šutnjom čujem
al često sram me reći
pa te poljubim u ruke
negledljiva ljepoto…
prizivaš me da ti dođem
toplim dahom na granice
vrata i kose
i na rubu usne osjetim
stihove tvog srca
težinu izbrišem
i spustim se na tebe
spustim se na tebe
nakon dana, nakon noći..
zapetljani sasvim
nestat čemo isti
i točno u pola riječi
sanjat ćemo da smo budni
skliznuti ka novom jutru
zadnjim šapatom u tvoje
usnulo oko..
laka ti noć negledljiva ljepoto…
