Dan koji sluti rastanak,
dan koji skriva suze,
brod koji čeka polazak,
put koji mnoge uze.
Put taj je za te završen,
sad nekog drugog krade,
naš dom je suncem obrađen
i sad nam vraća sve.
Nek’ idu lađe kud ih zove put;
prostranstva plava i duboka,
a tebe tvoje more čeka tu,
u zjeni moga oka.
Nek’ idu lađe u taj bijeli svijet,
u svoja plava putovanja;
kad imam tebe, dragi, imam sve,
sva su mora, sve su tajne pored nas.
Ja više neću plakati,
za bijelim tragom broda,
jer čovjek mora ostati
kad jednom nađe dom.
