Neka druzi hvale i slave
Sve gospoje bijela lica,
Ja ću dike tve gizdave
Spjevat, lijepa crničice.
Crnomasta, ali mila
Vesela su tvoja lica,
Ali prid njim rusa bila
Gubi ljepos i ružica.
Ako gdi je na sem sviti
Stvar vidjeti ljepša moći,
Neg danice dvije svijetiti
Usred mraka crne noći.
O vesele moje tmine,
U kijeh duša ma uživa.
O razbludne me mrkline,
S kijeh mi bio danak siva!
Veoma ti su vaše sjeni
Moj mladosti omilile.
Veoma ti ste željnu meni
Srce i dušu osvojile!
Vi ste ugljen obljubljeni.
U kom ljubav plam razgori,
Koji srce željnu meni
Bez pristanka sveđer mori.
Pače zvijezde od Sjevera
Ljuvenoga vi ste hoda,
Po kijeh brodeć moja vjera
Ne boji se od zahoda.
Meni blaga moja sreća
Za me trude za platiti
Ovu dragu noć obeća,
Da se budom pokojiti.
Druzi žele, da im bude
Prije bijela zora doći,
Drugo misli me ne žele,
Neg’ li tebe, mrkla noći.
Neka sunce utopi se
U zapadu bez istoći,
Ištom da zrak vaš vidi se,
Meni crne vedre oči!
Ma pjesance, muči veće,
Odveće si govorila,
Bježi zrake danje vijeće,
U crnilu sveđ pribiva’!
Neka druzi hvale i slave
