Neka gore svjetovi

Meni su smetale neke sitnice
dio si mene postala
tvoja je duša glas iz ravnice
a gdje je moja ostala

i ja sam imao svoje ime
i neke svoje istine
teško je bilo živjeti s time
poljubi me

neka gore svjetovi
ti kraj mene ostani
i oprosti, molim te
što još zaplačem zbog nje

neka gore svjetovi
valjda nisu valjali
i ne ljuti se zbog nje
jako, jako volim te

tako je teško bilo tih dana
izgubljen kad sam stigao
k’o dijete čist s milijun rana
al’ tvoj me pogled digao