Ja nocas oblacim
Onu kosulju od svile
Na njoj su nekad znam
Tvoje male ruke bile
Nas dom se grije
Hladnom vatrom s kamina
Na zidu pisem tvoje ime
Ostacima karmina, tvog
Nema cega nema
Puna soba uspomena
A ja moram osmijeh tvoj
Da gledam na drugoj
Nema cega nema
U muzeju uspomena
Al’ nista mi ne vrijedi
Ti tudja si zena
Kroz iglu provlacim
Tvoju kosu mjesto konca
Da srce sasijem
Da ne trazi vise krivca
Moj san se mrvi
K’o prvi osmijeh s lica tvog
Ja ne sumnjam, dobro znam
Ljubav je ubica, moj
Nema cega nema
U muzeju uspomena
Al’ nista mi ne vrijedi
Ti tudja si zena
