Nadaj se nenadnje za pridobit ju
(Poslovica dubrovačka)
Kako jato od gladnih kurjakâ
Oko tora svaku noćcu vije, –
Sad se lažmi oko časti bije
Poveljenih četa lupežnjakâ.
O za čašću, novcem žeđu klete!
S koje se za groš s krsta bog prodava,
Ne poštuje brat ni kuće glava,
Ni maleno u utrobi dijete.
Čujte mene što se neprestance,
Za mir kupit, pogađate s pašom!
Što mislite poniznošću vašom
Svit si vijence – vijete si lance.
Blago onom koj se brine za dne,
Za noć s uljem lampicu pripravi,
I na vrata čvrst lokot postavi,
Da se zlobe obrani nenadne
I priveže k pragu vjerno pseto,
Koje laje drmajuć ga iza sna,
Kad se četa primakne opasna,
Da ga oplijeni, sruši mjesto svet.
Ne čekajte dok vaš dom ne gori,
Dok ne traže da platite glavom,
Već vi noć-dan bdijte si nad pravom,
Da oltarâ vrag vam ne obori.
Zato bud’mo stalniji od zida!
Nas nasrta od prevarâ jato:
prezirimo i srebro i zlato,
I sâm biser koj nam vrat otkida.
Drugač ćemo spoznati istinu!
Doć će vrijeme nemilosno tvrdo:
Tešku krv će lijevat svako brdo,
A mi ćemo plaćati krvninu.
Djeca će nam u ruhu prosjakâ,
Prag dušmana ljubeć, kruha prosti,
Glavu će po djedovini nosit
Ohol čopor od karakalpakâ.
