Do njenog golog ramena
Samo dva su koraka
A ja ih napraviti ne smijem
S prvim pogazit ću riječ
A za drugi sad je kasno već
Jer joj opet pišem pjesme
I ne znam kako razum može ljubavi odoljeti
Imat dušu, a ljepotu njenu ne zavoljeti
To je tajna koju čuvam
Koja me je vodila
Da je ljubav moja nepobjediva
Nosim miris kože njene ispod svoga tjemena
Ko da niče rajsko voće bez zrna sjemena
To je tajna koju čuvam
Koja me je vodila
Da je ljubav moja nepobjediva
Njen je korak kao korak vojske što pobjeđuje
Tako sama u ljepoti mene ne primjećuje
Ja držim se po strani da se ne bi prenula
I da ne bi stala ta čarolija
Kao proljeće što nama dolijeće
O našim dušama ljudi ispričat će
Da mi je jedina
I da je ljubav moja nepobjediva.
