Ja ne bih htjela da preko moga tijela
Nekoj drugoj svetis se
Da kad ti ona fali, kad ti srce spali
Onda mene sjetis se
Da moji poljupci budu ti utjeha
Da ona bude tvoja glavna rijeka
A ja njena pritoka
Ma, sta ja to nemam, sta da nabavim
Gdje ja to grijesim, pa da ispravim
Sta jos da radim da vise ne zuris njoj
Nije moja soba bez kreveta
Pa da nemas uvece gdje kraj mene leci
Kada se umoris
Od laznih dodira i suvisnih rijeci
Nije bez kreveta
Ova soba u kojoj tajno cekam tebe
U kojoj sanjarim
Da te bar jedno jutro docekam kraj sebe
