K’o cvijeta dva Olivija i ja
Rasli smo u bašti našeg sna
Al’ godine su prošle pored nas
Dugo već joj nisam čuo glas
Moja duga putovanja
Uvijek sam i ona sama
Sad sam tu
Al’ mozda neću naći nju
Olivija, upali svjetlo
Sad da nađem put
Olivija, otvori vrata
Ja sam opet tu
Olivija, zar nećeš primit’
Ovaj mali cvijet
Olivija, zar nismo više isti svijet
Olivija, sad ima život svoj
Djevojčicu i mali topli dom
Neće vidjet’ moje suze
Neće čuti pjesmu moju
Nikad više neće znati
Gdje sam ja
Olivija, ti ne znaš
Kako noćas plačem ja
Olivija, kraj naše rijeke
Sjedim, ali sam
Olivija, na staroj klupi
Piše ti i ja
I ime tvoje, Olivija
Ime tvoje, Olivija
