Ostavljam te samu
u tišini sobe
u tom lijepom sramu
pametne i dobre
sad su tvoje oči
tvoje nijeme riječi
onaj dio noći
što se ne da prijeći
Ne vidim te više
u tišini sata
i u sjaju kiše
iza tajnih vrata
ništa više ne znam
i grč neke šutnje
sad u tebi drijema
poput blage slutnje
Sve krasote svijeta
sve lijepote noći
odnio je vijetar
s njim mi valja poći
ostavljam te samu
ostavljam do kraja
u tom lijepom sramu
bez sna i bez sjaja
još ćeš biti mlada
sve dok budeš htijela
sad na jastuk pada
sijena tvoga tijela
sve što treba znati
doznali smo skupa
vrijeme može stati
srce neka lupa
Ostavljam te samu
ostavljam i idem
put kroz gustu tamu
moje oči vide
i zatvori vrata
i pokrij se mrakom
nova noć se hvata
eno, leti zrakom
