(Istinito pojavljenje)
Čovjek obraća, bog obrne
(Narodna poslovica)
Poznam mađara koj pri našem nebu,
Pri hrvatskom suncu, pri hrvatskom hljebu
Svoju drobnu djecu mađarštinom muči;
Što na volju ne ide, to šibom douči,
Te već s njom i tako daleko dotjera,
Da od ranog jutra do mrtva večera
Ništa čut ne možeš pri tom njegvom redu.
Ništa, samu čistu mađarsku besjedu.
Ali tek što njima opet krene pleći,
Od sve mađarštine niti vražje riječi,
Neg djeca veselo stanu naški zborit,
Po sobah se naše Nek se hrusti orit.
O jadni Mađari! Hman je vaša muka!
Budi pojavljenje to vama nauka:
Jači, znajte, bog je i kći njegva – narav –
Neg su svi zakoni svijet što ih skova varav.
