Još i danas sve me na njeg sjeti
Stari šešir visi pokraj vrata
I što mati znala mi je reći
Bog je dao srce mu od zlata.
Još i danas čujem one riječi
Samo dobri Bog na kraju čeka
Zato sine od svih mojih riječi
Nek u srcu ostane bar neka.
Otiš’o je otac moj polako
Otiš’o je stazom što vijuga
Pratile ga neke stare pjesme
Sve do Rijeke kojom teče tuga
Otiš’o je pjetli kad se bude
Kao da u šetnju nekud kreće
Otiš’o je s mirisima jutra
Da l’ je znao da se vratit neće.
Rasulo se jutro kroz ravnicu
Sve je tu a njega nema više
Tuga ušla tamburi kroz žicu
I k’o da su pjesme sada tiše.
